Good Beekeeping Practices
Zadržavanje odgovarajućeg razmaka između pčelinjaka
Metoda
-registriranje, evidentiranje i ažuriranje lokacije pčelinjaka
– u suradnji s pašnim povjerenikom provjeriti dostupnost željene lokacije za postavljanje / selidbu pčelinjaka
– uspostaviti otvorenu komunikaciju s pčelarima susjedima (protok informacija; provedba „istodobnih“ tretmana na svim zajednicama na pčelinjaku i svim pčelinjacima istog područja)
Reference
Nikolić, T. i sur. (2010): Katastar pčelinjih paša Hrvatske.
Bučar M. (2008): Medonosne biljke kontinentalne Hrvatske. Matica hrvatska-Petrinja i
Učiteljski fakultet Zagreb-podružnica Petrinja, Petrinja, 5-616.
https://we.tl/t-h27NioPBKW
Tools and Supplies
- Karta pčelinjih paša Hrvatske
- Registar pčelinjaka i pčelara
Warning
Važeći Pravilnik o držanju pčela s prilozima<br /> <br /> https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_02_18_552.html<br /> <br /> https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2021_05_52_1051.html
Zbog pomanjkanja medonosnog bilja u prirodi, zasaditi i posijati medonosno bilje oko pčelinjaka.
Iz godine u godinu sve je više vidljivo da je stacionarno pčelarenje postalo neodrživo iz razloga intenzivne poljoprivrede i gubitka prirodnih livada ili eventualno medonosnog korova na strništima, s druge strane gubitak stočnog fonda i obraštanje pašnjaka i livada drvenastom vegetacijom. Kvaliteta peludi potrebna za razvoj pčelinjih zajednica opada i postaje čimbenik smanjenja otpornosti zajednica stoga je potrebno više nego ranijih godina voditi računa o međusobnoj udaljenosti između pčelinjaka.
Pokušati na razini države vratiti dio površina pod prirodnim livadama s obzirom na vrste potpora koje danas postoje dio novca kanalizirati u obnovu pašnog potencijala.
Inzistirati da se poštuje stacionar da se ne narušava harmonija pčelinjaka kod doseljavanja selećih pčelara .
Hrvatska se odlučila da ne obnovi katastar pčelinjih paša što je apsolutno neprihvatljivo jer isto je baza za sve ostalo.
Pašni povjerenik više nema alata za pravilan raspored pčela na određenim područjima jer jedini alat koji može koristiti je metar i minimalni razmak od 200 metara između selećeg pčelara i 500 metara od stacionara gdje se stvara idealna podloga za širenje pčelinjih bolesti uz napomenu da je paše svake godine sve manje , a pčelara sve više. Zato treba iz prethodne teme potaknuti povećanje dostupnosti pčelinje paše.